Sura At-Tawbah (Sura 9 – Pokajanje, Dispenzacija) stvara diskusiju budući da govori o džihadu, ili nastojanju. Ajet daju smjernice za fizičku borbu tako da postoje različita tumačenja različitih učenjaka. Ajeti iz sure Et-Tevba koji govore o tome su:
Krećite u boj, (bilo opremljeni) bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!
Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: “Da smo mogli, doista bismo s vama pošli”, i tako upropastiti sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci. (Sura Et-Tawbah 9:41-42)
Ukor u At-Tawbah 42 dolazi jer da je put u bitku bio lak, oni bi slijedili, ali oni koji su spremni ‘boriti’ nestaju kada je bilo teško. Naredni ajet bilježi izgovore i razgovore ovih polovičnih sljedbenika. Sura At-Tawbah zatim daje ovaj podsjetnik
Reci: “Očekujete li za nas (bilo koju sudbinu) šta drugo već jedno od dva dobra (mučeništvo ili pobjedu)? A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo s vama čekati.” (Sura Et-Tawbah 9:52)
Opomena dolazi jer obično postoje dva moguća ishoda: smrt (mučeništvo) ili pobjeda. Ali šta ako je borba tolika da se dogode OBA ishoda – i mučeništvo I pobeda. Ovo je bila borba s kojom se Poslanik Isa al Mesih, sallallahu alejhi ve sellem, suočio na svom dugom putovanju u Jerusalim – sa svojim dolaskom tamo tempiranom polumjesecom ili hilalom da ispuni proročanstva koja su stotinama godina ranije dali Zaburski proroci.
Ulazak u Jerusalim
Sura Al-Isra (Sura 17 – Noćno putovanje) je dobro poznata jer opisuje noćno putovanje proroka Muhameda sallallahu alejhi ve sellem, gdje je došao sam iz Meke noću uzjahajući na letećem Buraku ulazeći u Jerusalim. Sura al-Isra pripovijeda:
Hvaljen neka je Onaj (Bogu) koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Haram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (Sura Al-Isra 17:1)
Isa al Mesih as je išao na isto mjesto kao i Noćno putovanje. Ali Isa al Masih je imao drugačiju svrhu. Umjesto da mu se pokažu Znakovi, Isa al Masih je ušao u Jerusalim demonstrirati Znakovi. Tako je javno dolazio danju umjesto noću, i uzjahao na magarca umjesto Buraka. Iako to možda ne bismo pomislili tako impresivno kao dolazak na krilatom Buraku, njegov dolazak u Jerusalim u Hram tog dana na magarcu bio je jasan znak za ljude. Objašnjavamo kako.
Poslanik Isa al Mesih (a.s.) je imao otkrio svoju misiju oživljavanjem Lazara a sada je bio na svom putovanju u Jerusalim (Al Kuds). Način na koji će on stići bio je prorečen stotinama godina ranije. Indžil objašnjava:
Sutradan kad golema svjetina koja bijaše došla na svetkovinu ču da Isus dolazi u Jerusalem. uze palmine grančice te mu iziđe u susret kličući:
“Hosana!”
“Blagoslovljen bio onaj koji dolazi u ime Gospoda.”
“kralj Israilov!”
Isus nađe magare te sjede na nj, kao što stoji zapisano:
“Ne boj se, kćeri cionska!
Eto, tvoj kralj dolazi
sjedeći na magaretu.”
To njegovi učenici isprva ne shvatiše, ali kad se Isus proslavi, tad se sjetiše da je to zapisano o njemu i da su mu to učinili.
Tako svijet koji bijaše s njim kad on pozva Lazara iz grobnice i podiže ga iz mrtvih nastavi svjedočiti o njemu. Zato mu narod i iziđe u susret što ču da je on izveo to čudo. A farizeji rekoše jedni drugima: “Vidite da ne možete ništa učiniti; eto, svijet ode za njim.” (Jovan 12:12-19)
Ulazak Isa al Mesiha – prema Davudu
Počevši od Davuda (savs), drevni jevrejski kraljevi bi svake godine uzjahali svoje kraljevske konje i vodili povorku ljudi u Jerusalim. Isa al Masih je ponovio ovu tradiciju kada je ušao u Jerusalim jašući na magarcu na dan poznat kao Cvjetnica. Narod je pjevao istu pjesmu iz Zabura za Isa al Mesiha kao i za Davuda:
O Jahve, spasi nas, preklinjemo te;
o Jahve, preklinjemo te, podari nam sreću!Blagoslovljen bio onaj koji dolazi u Jahvino ime.
Mi smo vas iz Jahvine kuće blagoslovili.
Jahve je Bog, i on nam je svjetlo dao;
privežite uzicama gozbenu žrtvu za rogove žrtvenika. (Psalam 118:25-27)
Ljudi su pevali ovu drevnu pesmu napisanu za kraljeve jer su znali Isa je podigao Lazara, i tako su bili uzbuđeni zbog njegovog dolaska u Jerusalim. Riječ koju su uzvikivali, ‘Osana’ je značila ‘spasiti’ – upravo onako kako je Psalam 118:25 napisao davno prije. Od čega ih je htio ‘spasiti’? Prorok Zaharija nam govori.
Ulazak koji je prorekao Zaharija
Iako je Isa al Masih ponovio ono što su bivši kraljevi radili stotinama godina ranije, učinio je to drugačije. Poslanik Zaharija a.s., koji je imao prorekao nadolazeće Masihovo ime, također je prorekao da će Masih ući u Jerusalim jašan na magarcu. Vremenska linija prikazuje proroka Zahariju u istoriji, zajedno sa drugim prorocima koji su predvidjeli događaje na Cvjetnicu.
Dio tog proročanstva citiran je u Evanđelju po Jovanu iznad (plavim tekstom). Zaharijino kompletno proročanstvo je ovdje:
Raduj se silno, kćeri cionska!
Kliči pobjedonosno, kćeri jerusalemska!
Eto, dolazi ti kralj tvoj;
on je pravedan i donosi spasenje,
blag i jaše na magarcu,
baš na magaretu, mladom magarice.
On će istrijebiti kola iz Efrajima
i konje iz Jerusalema;
i luk će bojni istrijebljen biti.
On će zapovijedati mir narodima
i njegova će vlast biti od mora do mora
i od Rijeke do krajeva zemlje.
A tebe što se tiče, zbog krvi saveza s tobom,
ja oslobađam sužnje tvoje iz jama bez vode. (Zaharija 9:9-11)
Ovaj kralj kojeg je prorekao Zaharija bit će drugačiji od ostalih kraljeva. Ne bi postao kralj koristeći ‘kočije’, ‘ratne konje’ i ‘borbeni luk’. U stvari, ovaj kralj bi uklonio ovo oružje i umjesto toga ‘proglasio mir narodima’. Međutim, ovaj kralj bi i dalje morao da se bori da pobedi neprijatelja. Morao bi da se bori kao u najvećem džihadu.
To je jasno kada prepoznamo neprijatelja s kojim se ovaj kralj trebao suočiti. Normalno, kraljev neprijatelj je drugi kralj iz protivničke nacije, ili druga vojska, ili pobuna njegovog naroda, ili ljudi koji su protiv njega. Ali prorok Zaharija je napisao da je kralj objavio na ‘magarcu’ i da će ‘objavljujući mir’osloboditi zatvorenike iz bezvodne jame‘ (v11). ‘Jama’ je bio hebrejski način upućivanja na grob, ili smrt. Ovaj Kralj će osloboditi one koji su bili zatvorenici, ne diktatora, korumpiranih političara ili zarobljenih u zatvorima koje je napravio čovjek, već one koji su bili ‘zatvorenici’ smrti.[1]
Kada govorimo o spašavanju ljudi od smrti, mislimo na spašavanje nekoga tako da se smrt odgađa. Možemo, na primjer, spasiti nekoga ko se davi, ili dati neki lijek koji nekome spašava život. Ovo ‘spašavanje’ samo odlaže smrt jer će osoba koja je spašena umrijeti kasnije. Ali Zaharija nije proricao o spašavanju ljudi ‘od smrti’, već o spašavanju onih koji su bili zatočeni smrću – onih koji su već mrtvi. Kralj koji dolazi na magarcu za koji je prorekao Zaharija trebalo je da se suoči sa smrću i pobedi je sama – oslobađanje svojih zatvorenika. To bi zahtijevalo ogromnu težnju – džihad kakav do sada nije viđen. Naučnici ponekad govore o ‘većem džihadu’ naših unutrašnjih borbi i ‘manjem džihadu’ naših vanjskih borbi. U suprotstavljanju ‘jami’ ovaj kralj bi prošao kroz obje ove borbe ili džihade.
Koje oružje će kralj koristiti u ovom džihadu ili borbi sa smrću? Prorok Zaharija je napisao da će ovaj kralj u svoju bitku u jami uzeti samo “krv mog saveza s tobom”. Njegova vlastita krv bi bila oružje sa kojim će se suočiti sa smrću.
Ulaskom u Jerusalim na magarcu Isa se proglasio ovim Kraljem – the Masih.
Zašto Isa al Mesih a.s. plače od tuge
Na Cvjetnicu, kada je Isa al Masih ušao u Jerusalim (također poznat kao Trijumfalni ulazak), vjerske vođe su mu se usprotivile. Jevanđelje po Luki opisuje Isa al Masihov odgovor na njihovo protivljenje.
Kad se približio, on (Isa al Masih) ugleda grad i nad njim zaplaka, govoreći: “Kad bi i ti danas znao šta će ti mir donijeti! Ali to je od očiju tvojih sada skriveno. Doći će ti dani kad će dušmani tvoji protiv tebe nasip dići i okružiti te i sa svih te strana stisnuti. Oni će te sa zemljom sravniti i djecu tvoju u tebi, i oni neće u tebi kamen na kamenu ostaviti, jer ti nisi priznao vrijeme u koje si pohođen bio.” (Luka 19:41–44)
Isa al Masih je posebno rekao da su lideri trebali ‘prepoznati vrijeme o Božjem dolasku” na “ovaj dan”. Šta je mislio? Šta su propustili?
Proroci su prorekli ‘dan’
Stoljećima prije nego što je prorok Daniel (savs) prorekao da će Masih doći 483 godine nakon dekreta o obnovi Jerusalima. Izračunali smo da će Danielova očekivana godina biti 33. godine nove ere – godina kada je Isa al Masih ušao u Jerusalim na magarcu. Predviđanje godine ulaska, stotinama godina prije nego što se to dogodilo, je zapanjujuće. Ali vrijeme se može izračunati do dana. (Molim vas prvo pregledajte ovdje dok ga gradimo).Prorok Daniel je predvidio 483 godine koristeći godinu od 360 dana prije otkrivanja Masiha. Shodno tome, broj dana je:
483 godine * 360 dana/godina = 173880 dana
U smislu savremenog međunarodnog kalendara sa 365.2422 dana godišnje ovo je 476 godina sa 25 dodatnih dana. (173 880/365.24219879 = 476 ostatak 25)
Kada je donesen dekret o obnavljanju Jerusalima koji je započeo ovo odbrojavanje? Dato je:
u mjesecu nisanu, dvadesete godine kraljevanja Artašaštova … (Nehemija 2:1)
Koji dan april (mjesec u jevrejskom kalendaru) nije dat, ali 1. nisan vjerovatno je otkako je počela Nova godina, što daje razlog kralju da razgovara sa Nehemijom na proslavi. Nisan 1 bi također označavao mlad mjesec jer su mjeseci bili lunarni (poput islamskog kalendara). Mladi mjeseci su određivani na tradicionalni muslimanski način – sa priznatim muškarcima koji su promatrali novi polumjesec (hilal) mjeseca. Sa modernom astronomijom znamo kada je taj mladi mjesec koji je obilježavao 1. nisan, 444. godine prije Krista prvi put vidljiv. Poteškoća je u tome da se zna da li su posmatrači tog dana zaista vidjeli prvi polumjesec ili je propušten i početak nisana je odgođen za jedan dan. Astronomski proračuni postavljaju polumjesec u nisanu 1 od 20th godina perzijskog cara Artakserksa u 10 sata 4. marta 444. pne u modernom kalendaru[2]. Da je izgled polumjeseca promašen, nisan 1 bi bio sljedećeg dana 5. marta 444. pne. U svakom slučaju, perzijski dekret o obnovi Jerusalima bi bio izdat 4. ili 5. marta 444. godine prije Krista.
Dodavanje 476 godina Danilovog prorečenog vremena ovom datumu dovodi nas do 4. ili 5. marta 33. godine nove ere. (Ne postoji godina 0, savremeni kalendar ide od 1. pne do 1. godine nove ere u jednoj godini, tako da je aritmetika -444 + 476 +1= 33). Dodajući 25 preostalih dana Danilovog prorečenog vremena 4. ili 5. martu 33. godine nove ere, dobijamo 29. ili 30. mart 33. godine naše ere, što je ilustrovano na vremenskoj liniji ispod. mart 29, 33 AD, bila je nedelja – Palm nedjelja – istog dana kada je Isa a.s. ušao u Jerusalim na magarcu, tvrdeći da je Mesih. Znamo ovo jer je nadolazeći petak bio Pasha – a Pasha je uvijek bila 14. nisana. 14. nisan 33. godine nove ere bio je 3. aprila. Pošto je 5 dana prije petka 3. aprila, Cvjetnica je bila 29. marta.
Ulaskom u Jerusalim 29. marta 33. godine, sjedeći na magarcu, prorok Isa savs je ispunio i Zaharijino proročanstvo i proročanstvo Danielovo – do dana današnjeg. Ovo je ilustrovano na vremenskoj liniji ispod.
Ova mnoga proročanstva ispunjena u jednom danu pokazuju jasne znakove koje je Allah koristio da otkrije svoj plan o Mesihu. Ali kasnije istog dana Isa al Mesih je ispunio još jedno proročanstvo od Poslanika Muse a.s. Time je pokrenuo događaje koji će dovesti do njegovog džihada sa ‘jamom’ – njegovim neprijateljem smrt. Mi pogledajte ovo dalje.
[1] Neki primjeri o tome kako je ‘jama’ značila smrt za proroke:
“Ali, bit ćeš gurnut u Šeol, u dubine jame.” (Isaija 14:15)
Ta ne može ti Šeol zahvaliti, smrt te ne može slaviti; oni koji silaze u jamu ne mogu se nadati tvojoj vjernosti. (Isaija 38:18)
Onda mu se duša primiče grobnoj jami, a život njegov vjesnicima smrti. (Jov 33:22)
Bacit će te u grobnu jamu, i ti ćeš umrijeti kao oni koji su ubijeni u srcu morâ. (Jezekilj 28:8)
grobovi im leže u najdubljim dijelovima jame, i mnoštvo je njegovo oko groba njegova. (Jezekilj 32:23)
O Jahve, ti si mi dušu iz Šeola izveo; ti si me na životu čuvao da ne bih u grobnu jamu sišao. (Psalam 30:3)
[2] Za konverzije između drevnih i modernih kalendara (npr. Nisan 1 = 4. mart 444. godine prije Krista) i izračunavanja drevnih mladih mjeseca koristim rad dr. Harolda W. Hoehnera, Hronološki aspekti Hristovog života. 1977. 176 str.